Jedna se blogerica osvrnula na moj tekst Kako imati uspješan blog, no ne mogu naći taj tekst, pa je neću ni linkati; koliko se sjećam, zamjerila mi je što nisam dao više konkretnih savjeta. Od tada se spremam to učinit, a danas je nekako dobar dan za to. Prije svega, treba napraviti razliku između blogera koji pišu sebi za dušu i zbog neke self terapije, a u koje se ubrajaju mnogi (pa i ja ponekad) i one koji pišu kako bi imali potencijalno profitabilan blog. Kod nas doduše, još uvijek nema blogova koji zarađuju novac, ali ima mnogo onih koji su blogom profitarali na različite načine. Mračni je par puta to spomenuo, i neki poslovi su se dogodili, a i sam imam takvih iskustava. Preko borja.org, upoznao sam i dosta blogera, što mailom što f2f (face2face), zbog čega sam već sada u plusu jer znam neke cool ljude, da citiram Mračnog.
Vjerujem da je kod nas tako nekako, iz bloga se profitira na takve načine, kakve je većina od nas i doživjela. Ipak, u nekoj budućnosti otvoriti će se blogerska vrata oglašivačima. Nekako smatram, i to je moje mišljenje koje naravno ne morate uzimati za ozbiljno, da će se različite kompanije oglašavati na tematskim blogovima. Recimo, neka knjižara na Knjiškom Moljcu, ili Nokia na blogu koji se bavi mobitelima, kao i da će pažnju oglašivača privući tzv. A-lista blogera, opinion makera.
Guy Kawasaki, kojeg često spominjem, napisao je tekst na tu temu, i donio par savjeta, koji se odnose dakako na one koji blog žele promovirat i biti čitani. Kako piše, svoj blog od početka rada promatrajte kao proizvod, pa uspoređuje dnevnik i knjigu. Ako pišete dnevnik, u njemu će se naći spontane misli, dok s knjigom od početka pisanja razmišljate i o tome kako ćete je promovirati. Kada o blogu krenete razmišljati kao o proizvodu, zasigurno ćete se zapitati i je li riječ o nečemu kvalitetnom. Imajte kvalitetan Blogroll, odgovarajte na komentare, tražite pomoć čitatelja, samo su neki od savjeta.
Temom se pozabavilo dosta inozemnih autora pa ću izdvojiti još neke tips&tricke na koje sam naletio. Svaki put kada netko čita vaš blog, Life Beyond Code piše, taj netko troši svoje vrijeme, pa mu pružite i kvalitetan sadržaj kako bi se vratio. Kako je pak T-Zombix pisao, blogosfera je zasnova na komunikaciji, pa i komunicirajte sa svojim čitateljima, drugim blogerima, linkajte zanimljive tekstove. Komunikacijom se ne smatra ostavljanje komentara Super ti je blog, dođi na moj. Nakon što ostavite takav komentar vaš blog je pod drevnom kletvom i nitko ga neće posjetiti. Do kraja svijeta i nakon toga. I kad ga za trilijun godina nađu izvanzemaljci arheolozi, neće ga otvoriti.
Jedan od svakako meni najdražih savjeta jest da ažurirate blog, odnosno objavljujete postove često; blogove koji se apdejatju svakih desetak dana vremenom prestanem pratiti. Spomenuti Life Code savjetuje i da ne pokrećete blog zato što ga ima vaš prijatelj, otvoriti blog je lako, održavati je nešto teže ( i sam imam u svojim favoritima masu ugašenih blogova). Osim toga, kažu i da pišete o nečemu za što imate strast, odnosno da birate svoju publiku i istu cijenite.
Iako moram ponoviti kako je dobar, prikladan, čitak dizajn iznimno važan, ne treba zaboraviti da je sadržaj kralj. Čitatelji se na vaš blog vraćaju zbog sadržaja, dobar i relevantan sadržaj donosi stalnu publiku. Iako zvuči otrcano, budite različiti. Meni je neki dan na pamet palo da otvorim dva bloga, na različitim servisima. Jedan bi "pisao" tip koji krade mlijeko kolegi iz ureda, a drugi tip kojem mlijeko krade. Ovako nekako bi to izgledalo:
blog I
Nisam znao u koju kategoriju da strpam ovaj post, pa sam stavio znanost jer je stvarno znanost, svaki dan neopaženo ukrasti mlijeko kolegi s posla. Ne volim previše svoj posao, bavim se obradom podataka, neš ti posla, obrada podataka, i to kakvih. Nevažno u svakom slučaju. Jedino što me veseli jest to mlijeko, nekad različite masnoće s onim glupim postotkom napisanom negdje. Ipak, o tom postotku ovisi i koliko ću mlijeka ukrasti. Naime, malo sam deblji, a kako i ne bi bio kad samo sjedim i obrađujem podatke. Kako bilo, ako je postotak veći ukradem manje, a ako je manji ukradem više mlijeka. Protivnika, u ovom slučaju kolegu, zbunjujem na različite načine. Nađem prazan tetrapak i ulijem u njega vodu, pa ubacim malo bijele tempere i ostavim u hladnjaku tvrtke, u maloj ali simpatičnoj kuhinji u kojoj obrađivači podataka bježe od tih istih podataka. Nekad na toj kutiji samo zamijenim onaj postotak. U kući imam kutiju prepunu izrezanih postotaka, pa mijenjam. Uletim u kuhinju, kao ninja na prstima doskakućem, i u par sekundi operacija zamijene je gotova. Popije li netko kada moje mlijeko? Nemam pojma.
blog II
Netko mi krade mlijeko. Siguran sam u to, a nemam dokaza. Sumnjam na debeljka. Debeljko radi u obradi podataka, ima pepeljare + – beskonačno, i najsumnjiviji je od svih. To je jedan od onih likova koji nema život, skida p0rniće s interneta, kad nije na internetu gleda ih na televiziji, neplaćenoj kablovskoj s kodiranom slikom. Zapravo, sva ta ekipa u obradi podataka je malo čudna, a on im je definitivno jebeni vođa, vođa čudaka iz OP-a. Dio mog jutarnjeg obreda je naravno ispijanje kave, nekad uzmem 3u1, nekad ne, a kako znate ključni je dio kave, mlijeko. Svakih nekoliko dana skoknem do trgovine i biram mlijeko. Kako sam dobro razvijen, bavim se sportom, pazim na količnu masnoće u mlijeku, pa ponekad, ovisno o vježbama od prethodnog dana, biram i mlijeko. Obzirom da imam istančan smisao za osjećaj težine, mogu dobro osjetiti je li količina mlijeka ista kao od prethodnog dana. I svaki put, kao da je malo lakše; mislim da Debeljko ulije malo vode nakon krađe. Moram kupiti vagu za precizno mjerenje.
Ideja je, čini mi se važna, ali traži strpljenje. Na mom borja.org, postoji blog a like rubrika report, koju pišem od '99, i to je najsličnije nekoj dnevnik formi. U razdoblju od oko godinu dana pisao sam blog unutar bloga. Da preciziram, skrivene misli sakrio sam u html koda, i samo je jedna osoba znala za to. Da bi uopće došli do tog dijela morali se pogledati source, a tko to uopće radi? Bio je to neki catch kojem sam se veselio, ali za koji nitko nije morao znati. Kad već spominjem dobre ideje, nemoguće je ne dotaknuti se bloga Muke jednog robota, koji je jedan od najkreativnijih na našoj sceni – nema takvog, drugačiji je po formi od svih ostalih.
Naša je blogosfera ipak specifična, pa u određenim slučajevima vrijede i druga pravila. Cool ili slične liste na bilo kojem servisu ne garantiraju i kvalitetu, niti to znači da je vaš blog uspješan. No, treba uzeti u obzir i da je pojam kvalitete kod svakoga od nas drugačiji, pa je možda uspješan blog za mene neki koji je za vas upitne kvalitete. Smatram i kako je pametnije imati blog na vlastitoj domeni, naročito ako želite izgraditi ovo o čemu pišem. Vlastita domena daje i dosta veću slobodu, a u odnosu na broj blogova na domaćim servisima, svakako će se samim tim što je na vlastitoj domeni izdvojiti. Nije loše ni biti dio mreže, poput Besteselera, koji okuplja neke od najboljih domaćih blog autora. Naravno, i dalje stojim kod onoga što sam napisao u prvom tekstu o tome kako imati uspješan blog, no to je osobna stvar. Nekim blogovima ne dajem šansu, u slučajevima koje sam naveo.
U svemu tome, najvažnijim mi se ipak čini, da pišete blog sebi za gušt, odnosno da uživate u tome, tada vam neće biti teško ni primjeniti neke od ovih savjeta, igrati se idejama, riječima, formama, formatima dizajnom.