Ponukan osvrtom novinarke Vjesnika na blog i blogere, odlučio sam se osvrnuti i ja, ovaj put, na stanje medija. Prije negoli krenem, moram objasniti putnicima namjernicima da sam novinar, dakle pripadnik te iste medijske scene, a u neku ruku i bloger, kao i da se ne smatram nikakvim stručnjakom ni po pitanju medija ni po pitanju blogova, što naravno ne znači da ne mogu nešto napisati na temu iz sasvim osobne perspektive.
Medijima ne vjerujem previše, vjerujem samo nekim novinarima. Mainstream medije drže koproracije koje same po sebi imaju za cilj profit i kojima su važniji njihovi interesi i novac oglašivača negoli sadržaj. Da novac oglašivača često gura temu u jednom smjeru, dobro mi je poznato i tek je na snazi uredništva da to zaustavi, jer onaj kome taj novac ide sigurno to neće napraviti. Česti su i pritisci oglašivača koji misle da skoro pa mogu napisati cijeli tekst; po mojim iskustvima treba naći fini balans između suradnje s oglašivačima, jer je to naravno moguće, nisu ni svi oglašivači loši. Ipak, kada vam netko na godišnjoj razini ostavlja milijune eura, pitanje je što ćete kao vlasnik učiniti kada je opasna tema u pitanju. Vjerujem da bi svaki urednik imao što reći na ovu temu, a i sam bi mogao naći par aktualnih primjera "suradnje". Drugi nazovi problem je žutilo koje prevladava kako bi se novine prodale. Neću lagati, i mene ponekad zanima sisa Jessice Albe, ali složit ću se sa zaključcima konferencije koja se održala prije par godina, a na kojoj je rečeno kako mainstream izdanja imaju i neku društvenu odgovornost.
Medijsko područje može postati dominantnom industrijom 21. stoljeća, ističe se u izvješu sa Svjetskog samita o održivom razvoju, održanom 2002. u Johannesburgu. Naime, ni jedna druga industrija neće tako snažno utjecati na razmišljanja ljudi i političara o društvenoj odgovornosti i prioritetima održivoga razvoja. Mediji su, zapravo, među najutjecajnijim institucijama u svijetu. Tu svoju moć morali bi u većoj mjeri koristiti upravo za stalnu promidžbu tih ideja. Novinar
Zbog svega toga, čitatelji gube povjerenje u medije, u mnogo slučajeva ne doživljavaju ih kao relevantan izvor informacija i to nije slučaj samo s našom scenom već i onom inozemnom. Jedan od zaključaka izvještaja Stanje medija jesti da su idealisti izgubili. "Ako krenete pričati o javnom interesu ili povjerenju javnosti, smatrati će vas romantičarem", rekli su off the record neki od urednika. Mnogi od njih su zbog frustracija izazvanih stanjem stvari dali otkaze. Osim toga, zaključuju i kako su mediji konačno prihvatili tehnologiju, no to kod nas nije slučaj.
Jutarnji, koji se nadao da će Internet umrijeti, na kraju ipak izašao na web, Večernji se prečesto raspada da bi ga posjećivao, a doista su rijetki oni koji imaju RSS ili barem znaju što je to, da ne govorim o webu 2.0. Kroz komentare na neke tekstove moguće je vidjeti i da su čitatelji razočarani i da reagiraju, naročito na spektakularne naslove koji nemaju veze s tekstom. Jedan New York Times i Washington post imaju blisku suradnju s blogerima i obavještavaju svoje čitatelje o čemu pišu, siteovi su im spektakularni (naročito nedavno redizajnirani NYTimesa), BBC ide u 2.0 rekonstrukciju (na ovo treba obratiti pažnju), a mi ćemo po običaju kasniti pet-šest godina za tim trendovima. Najveći domet kod nas je dopustiti čitateljima da pošalju kakvu fotografiju i komentiraju tekst, a Večernjakove neatraktivne video vijesti pogledao sam do pola jednom i nikad više. Medijske kuće vani, poput News Corpa, ulažu milijarde u Internet, jer je trend, kažu u State of Media izvještaju, da se sve seli online.
The central economic question in journalism continues to be how long it will take online journalism to become a major economic engine, and if it will ever be as big as print or television.
U cijeloj toj priči, i blogeri imaju značajnu ulogu, pa ih ne treba samo tako odbacivati kako je učinila novinarka Vjesnika niti ih nazivati razjarenim napadačima. Među blogerima ima sasvim dovoljno kvalitetnih autora da se cijeloj priči pristupi ozbiljno i da se uzme u obzir što neki od njih pišu. Osim toga u izvještaju State of media koji spominjem analizirani su i najpopularniji blogovi, a spominje se kako je tek u 15 posto slučajeva post napisan kao reakcija na vijest u mainstream medijima, dok je 33 posto slučajeva napisan kao reakcija na post drugog blogera.
Ne mogu se nikako oteti dojmu da domaći mediji odnosno vlasnici istih ne razumiju kuda sve to ide što se Interneta tiče, nadam se da će me svojim potezima razuvjeriti, iako do sada to nije bio slučaj. I priznajem, čudno mi je, pa NYtimes je click away, kao i Poynter, Editorsweblog, Journalism.co.uk, Media Guardian prava masa izvora koji se trendovima u novinarstvu bave.
Sve više novinara osjeća se neslobodno, u sve većem strahu za egzistenciju i pod stresom, a uzrok je sve veća komercijalizacija medija i pritisci raznih interesnih skupina na novinare, Sindikat novinara Hrvatske
Za sada, učinilo mi se na moment da bi novi Index mogao ponuditi nešto, jer Matija Babić na svom blogu najavljuje novitete, no za to ćemo pričekati dok se ti noviteti ne pojave. O 2.0 medijima u brzoj i kratkoj formi možete čitati i na borja.org.