Obzirom da se ne nazire vrijeme izlaska Pokreta O 2 za koji je ovaj txt bio namijenjen, objavljujem da kod sebe da vidite kako sam se proveo na Shareu…
U Beogradu sam zadnji put bio 1989. godine, avionom preko Osijeka, a prije toga na sprovodu druga Tita, 1980. godine, kad smo čekali u mega-redu pred Kućom cvijeća. Share konferencija bila je dobra prilika da provjerim sve priče o ludim beogradskim provodima i prošećem gradom, koji me, odmah ću vam reći, nekako cijelo vrijeme podsjećao na Trst osamdesetih. Tko zna zašto je tako. Konferencija se održavala na nekoliko lokacija, no centralno je mjesto bio Dom omladine, gdje sam i slušao sva predavanja. Najveća zamjerka koju imam je nepridržavanje satnice od početka do kraja konferencije. Za nekoga tko je isplanirao što i kada slušati, dovoljan je jedan poremećaj u vremenskom kontinuumu da se sve raspadne, jer nakon toga se nemoguće organizirati. Nerviralo me to, ali budući da sam ipak uhvatio velik broj dobrih predavanja, a i inače sam meka srca, prelazim preko toga, u nadi da će sljedeće godine biti bolje. I da ćemo imati Twitterwall, kao i da će interakcija na relaciji govornik-publika biti razigranija. Program je bio podijeljen na Share by Day i Share by Night. Noćni sam dio djelomično pohodio, više se fokusirajući na dnevnu priču, kako bih vama mogao prenijeti – top 10 predavanja.
1. Sami Ben Gharbia, Global Voices
Tuniski bloger koji živi u Nizozemskoj te suosnivač sitea www.nawaat.org govorio je o ulozi društvenih mreža, prije svega Facebooka, u revoluciji u Tunisu. Zasluženo je dobio najdulji pljesak. Dao je vrhunski i temeljit insajderski pogled na ovu priču: od povijesti problema, cenzure interneta, metoda phishinga od strane tajne službe (fejkanje Gmaila, Yahooa, Facebooka kako bi se došlo do podataka korisnika) do početka organizacije revolucije i alata koji su korišteni. Ono što me iznenadilo jest da su se dosta služili Posterousom, koji im je omogućio da na jednostavan način uploadaju video, a da se ne otkrije njihov identitet.
Sâm Facebook, otkrio je, postao je popularan jer su svi video sharing siteovi bili blokirani, a priznao je i da je pravu medijsku pozornost revolucija dobila tek kad je ekipa iz Anonymusa odlučila podržati sve ono za što su se borili. Bez daljnje podrške medija bilo bi nemoguće pobijediti, njegov je konačni zaključak. Koliko je Facebook važan pokazao je i grafitom s tuniskih ulica, koji kaže Hvala, Facebook. Svi koji dižu revoluciju od Samija su mogli naučiti i više nego dovoljno.
http://samibengharbia.com/
2. Chris Csikszentmihályi, Center for Future Civic Media
Chris već ukupno deset godina radi na MIT-u, a zadnje tri godine vodi Center for Future Civic Media. Kako je netko dobro primijetio, radilo se o pravom TED-ovskom predavanju: pravi balans između showa i edukacije za nas koji smo se educirati došli. Inače, informacija koju vrijedi podijeliti: Limor Fried, dobitnica nagrade Pioneer koju dodjeljuje Electronic Frontier Foundation za open source hardware. koju ste vidjeli na travanjskoj naslovnici američkog Wireda, bila je njegova studentica. Chris nas je upoznao s vlastitim radom i s radovima svojih studenata, od kojih su svi redom impresivni i na granici između performansa i tehnologije.
Najdojmljiviji je svakako rad Alysse Pamele Wright koja je „preklopila“ mapu stradalih civila u Bagdadu s mapom Bostona i zatim krenula u šetnju potonjim gradom. Svaki put kad bi prošla dijelom na kojem je stradao veći broj civila, iz njezinih bi priručnih topova smještenih u ruksaku izletjeli papirići s imenima poginulih. Ni ona sama nije znala gdje će se točno eksplozija dogoditi. Jedan od posljednjih Chrisovih projekata je blog-sustav Between the Bars, koji zatvorenicima omogućuje da pišu blog, i to preko najobičnijih pisama.
http://civic.mit.edu/
3. Toby Brundin, Svetlana Industries
Priča s kojom se većina publike, vjerujem, mogla poistovjetiti, neočekivano me iznenadila i oduševila. Toby, iz nezavisne diskografske kuće Svetlana Industries, govorio je, najkraće rečeno, o tome kako stvar koju ste skladali i posložili izbaciti na tržište. S obzirom na to da Svetlana pokriva jednu od mnogih glazbenih niša, probiti se nije nimalo lako, ali postoje načini: forumi na kojima se okuplja ekipa koja tu nišu voli, DJ-i koji se na tim forumima ili kakvim društveno-mrežnim odredištima druže, servisi poput Mixclouda i svi slični alati kojima se možete poslužiti.
No, manje je to bila priča o načinima da vas se čuje, a više o tome kako treba vjerovati u ono što radite i to voljeti, zbog čega mi se i svidjela. I naravno, kako odustajanje nije opcija. Uvjetno rečeno, „malo“ srčano predavanje za koje se iskreno nadam da će se naći na netu pa ćete ga i sami moći pogledati.
http://www.svetlanaindustries.com/
4. Peter Sunde, The Pirate Bay
Ležerno, kao da ga uopće ne čeka godina dana zatvora i gotovo 3 milijuna eura globe (ako presuda ne padne na višim sudskim instancama), Peter Sunde, jedan od suosnivača The Pirate Baya, govorio nam je najviše o ovom projektu. Jednako se fokusirao i na zafrkantske odgovore koje su slali kad bi im se javio pravni odjel kakve korporacije, kao i na činjenicu da korisnici TPB-a zauzimaju 48 posto internetskog prometa. Ili na veoma loše privatne detektive koje je skužio kad im je blic okinuo iz automobila parkiranoga pred kućom.
Veći dio predavanja bio je posvećen TPB-u, a nešto manji social micropayment sustavu Flattr, kojim se danas, između ostalih, koristi i WikiLeaks. Osvrnuo se Peter i na povijest, kroz koju je glazbena industrija željela ubiti zvučni film, radio i kasete, jer nakon toga više nitko neće plaćati glazbu, što se, naravno, nikad nije dogodilo. Najznačajniji je na kraju, što se mene tiče, ipak bio zaključak kako ćemo za tridesetak godina, uz pomoć 3D printera, printati predmete: čaše za party ili što god vam treba. Promjene su neizbježne i ništa ih ne može zaustaviti, naročito ne korporativna glazbena i slična industrija.
http://flattr.com/
5. Patrick Meier, Ushahidi
Još jedno predavanje čija je misao vodilja nastala u Bostonu. Radi se o open source mapping projektu, Ushahidi („svjedoci“ na svahiliju). Patrick je direktor toga projekta, a ujedno i suosnivač organizacije Standby Volunteer Task Force for Crisis Mapping. U uvodnoj se riječi zapitao što bi se dogodilo da su internet i karte na njemu, zajedno s društvenim mrežama, postojale u Drugom svjetskom ratu, odnosno što bi bilo da je Roméo Dallaire, zapovjednik UNAMIR-a u Ruandi za vrijeme nereda, imao pristup Facebooku i Googleu.
Naravno, sve bi bilo drugačije. Ushahidi je s radom počeo nakon predsjedničkih izbora u Keniji 2007. godine, kad su svjedoci SMS-om javljali o nasilju na terenu, a volonteri nastavili raditi karte ostalih kriznih područja, bez obzira na to je li krizu izazvala priroda ili čovjek. Tako se Ushahidi pokazao korisnim i na Haitiju i u Japanu pa danas imamo stotine volontera koji djeluju unutar Standby Volunteer Task Forcea. Ono što je Patrick više puta tijekom predavanja naglasio jest da ni u jednom slučaju ove mape nije pokrenula država, već obični ljudi sa svih strana svijeta. Ipak, danas one jesu prihvaćene, pa se Libijskom kriznom kartom, recimo, koriste i službene institucije.
http://www.ushahidi.com/
6. Marin Šarić, Google Books Project
Kao jedan od pokretača projekta Google Books, predavač je dao osoban pogled na ovaj projekt, na kojemu je radio od 2003. do 2007. godine, već u naslovu predavanja naglasivši kako će za dvadeset godina sve knjige biti digitalizirane. Nekoliko je puta spomenuo i kako je Google, kad je projekt krenuo, bio mala tvrtka, a danas je mega-korporacija, pa se i percepcija projekta promijenila. Nije zaboravio spomenuti kako su patenti vezani uz digitalizaciju knjiga, od kojih su neki i njegovi, u javnom vlasništvu i dostupni svima na korištenje.
Nažalost, Google je desetak dana prije konferencije izgubio tužbu koju je 2005. godine podnijelo udruženje Authors Guild and the Association of American Publishers, što će vjerojatno promijeniti tijek projekta. Do danas su skenirali oko 15 milijuna knjiga, od kojih se većina više ne može nabaviti ili nije u prodaji.
http://books.google.com/books
7. Brian Fontain i Robyn Sklaren, Improv Everywhere
Improv everywhere upoznao sam davnih dana na internetu i od tada pratim njihov rad, ali pokazalo se da barem pola dvorane nikada nije čulo za ovu skupinu njujorških zabavljača. Oni su, moram reći, imali najbolji uvod u predavanje koji sam ikada čuo. „Ujak“ od Robyn, srpskog porijekla, napisao je slobodan prijevod njezina govora, jer, smatra ona, razumijevanje među ljudima vrlo je važno. „Ne znam ja što vam je taj Twitter“, poručio nam je ujak, „ako je neka bolest, nadam se da ćete brzo ozdraviti“, šala je šalu sustizala.
Nakon toga predstavili su nekoliko svojih najboljih šala, poput one kad je stotinjak ljudi ušlo u Best Buy obučeno u plave majice i ostatak uniforme kakvu nose prodavači u toj trgovini. Predavanje je bilo zabavno, popraćeno smijehom i opuštajuće, baš kao i Improv Beograd, koji se dogodio u subotu nakon konferencije. U suradnji s dobrovoljcima napravili su mobilni klub: ogradili su platnom ljude koji su plesali, napravili ulaz, light show, muziku, i tako se klub gibao gradom.
http://improveverywhere.com/
8. Vladimir Jerić, Creative Commons Srbija
Krenulo je pomalo konfuzno, ali poslije se ispostavilo da je konfuzan početak bio dio tako zamišljenog predavanja o Creative Commonsu Srbija. Za razvoj dijeljenja u Srbiji, rekao je Jerić, zaslužan je i embargo tijekom devedesetih, kada se najviše razvila share zajednica. Tada ste za pola eura mogli kupiti novi album Underworlda koji još nije ni bio u prodaji. Zanimljivo, nije zaboravio spomenuti da je zahvaljujući tome i bend u kojem je on svirao, Darkwood Dub, postao popularan diljem regije. Godine 2007. Srbija je uvela licencu Creative Commons, a uz očekivana CC izdanja pojavilo se i dosta onih neočekivanih, poput tiskane knjige od nekih 800 stranica, čijeg se naslova ne mogu sjetiti! Njegov zaključak bio je i jedan od najboljih: Question Everything!
http://www.creativecommons.org.rs/
9. Darko Soković, Dokukino.org
Predavanjem naslova Građani u akciji 2.0 predstavljena je jedna od akcija Dokukina, radionica Čuj, vidi, pokreni, na kojoj su učenici Prve kragujevačke gimnazije mobitelima snimali po gradu i iznijeli svoje kritike. Tako je nastao film Onoga mi krsta, u kojem se učenici pitaju zašto mega-križ od osamnaest metara krasi ulaz u grad, a oni nemaju bazen, kino ni sigurnu kuću. Nakon što su se mediji raspisali o filmu, učenici su se našli s gradskim vlastima i nedavno je položen kamen temeljac za bazen, za što sigurno dio zasluga preuzima i ova organizacija. Dobar primjer kako se u današnje vrijeme, uz dostupne tehnologije i servise, može iznijeti kritika društva.
www.dokukino.org
10. Istinomer
Istinomer.rs odličan je projekt koji bi dobro došao i Hrvatskoj. Najkraće rečeno, ekipa Istinomera bilježi izjave političara i ocjenjuje, kad prođe određeno vrijeme ili istekne rok obećanja, u kolikoj su mjeri govorili istinu, odnosno koliko su lagali. Ispostavilo se, baš kao i u Hrvatskoj, dosta! Divna stvar za izbore: možemo se na jednom mjestu podsjetiti što su nam slagali, a što ne. Sam Istinomer ovih je dana dobio i ekraniziranu verziju, a autori su priznali da im je krenulo tek kad su ih mainstream mediji počeli uključivati u svoja izdanja. Političari su na to, dakako, morali reagirati, budući da internet percipiraju kao nešto neopipljivo. Slična verzija postoji i u Bosni i Hercegovini, na adresi istinomjer.ba.
www.istinomer.rs