Još jednom Matija Babić, vlasnik Indexa na svom blogu piše kako mediji ljudima daju ono što ih zanima, a to su Paris Hilton, gaćice ________ (ubaci ime neke celebrity djevojke), grudi iste. Ta publika, koja je doista ogromna, dovodi ti oglašivače, oglašivači daju novac, koji ti pak omogućava da pišeš i o stvarima koje su stvarno važne odnosno o onima koje smatraš važnima, iako ih možda nitko neće čitati. Navodi i kako mediji nisu tu da obrazuju javnost. I citiram, Mediji služe tome da javnosti daju ono što javnost zanima (s čim se nimalo ne slažem jer nikada ne bi mnoge stvari saznali da se piše samo o onome što javnost želi čitati). Najžalosnije od svega, jest što je ipak dijelom i u pravu. Ljudi žele vidjeti sise celebritya, saznati kako Pameli A. treba novi plastični kirurg ili čitati o tome kako se žene nogometaša zabavljaju po Njemačkoj. I ja sam među takvima, a evo i zašto. Ne vjerujem niti jednom mediju kada piše o "ozbiljnim" stvarima jer je možda novinar igrač nekoga tko u toj vijesti ima interesa, možda je informacija podvaljena od strane suprotne strane koja god bila, možda su u pitanju viši interesi vlasnika medija…
Tu je naravno i odnos medija prema oglašivačima. Ako vam netko na godišnjoj razini plaća milijune kuna (ili znatno manje) biti će pošteđen razvlačenja po novinama kada su u pitanju kakvi skandali, izvršiti će laganu ucjenu, zaprijetiti povlačenjem oglasa i ako redakcija nije nezavisna, o tome nećete čitati. Da ne bude zabune, postoji i nešto što se zove medijski reket, a to je na primjer kada neka korporacija koja drži medije može zaprijetiti razvlačenjem neke firme ukoliko se ne oglašava. Naravno, dokaza nekih nema, ali često se o tome piše u Novinaru, službenom glasilu HND-a, kao i o niskoj razini na koju je novinarstvo palo. Sam Index u svemu tome dobro pliva, kako i Matija Babić piše, prihvaćajući zakone tržišta i radeći godišnji profit od milijun i ne sjećam se koliko kuna što je vlasniku nekog medija ipak prva stvar.
Domaća medijska scena, naročito tiskanih novina (i njihovih Internet izdanja) prepuna je senzacionalizma, u kojem se urednici natječu tko će dati bombastičniji naslov. Često naslov sugerira nešto, no još češće nema ni riječi o tome u samom tekstu. Stvari se izvlače iz konkteksta, stvaraju se skandali gdje ih nema, sve u svemu, ako ste neopterećeni time, odlična zabava. Na Indexu isto tako pratim sektor fun, nekad imaju dobre prave haterske tekstove koje najčešće piše Barković mislim, i Antulova čitam. Žao mi je što se kao jedan od najposjećenijih portala više ne bave ozbiljnim stvarima i iskorištavaju tu poziciju koju imaju da i obrazuje javnost, iako je jasno da to nije njihova uloga. Iz Matijinog posta mi se čini kako bi željeli istovremeno biti i mediji kojem se vjeruje i koji je cijenjen, ali i zarađivati na publici koja dolazi po komadić Paris Hilton i sličnih. Je li tako nešto uopće moguće, nisam siguran, definitivno je teško balansirati.
Zbog takvog stanja u medijima, dakle gubitka kredibiliteta, senzacionalizma i svega ostalog, ljudi se okreću nezavisnim izvorima kada su u pitanju ozbiljne stvari, ili tek pojedinim novinarima kojima vjeruju. O svemu ovome već sam dosta pisao, i mislim da većini situacija nije kristalno jasna, dok ližu svoju nogometnu lizalicu i pritom su ljudi sa stavom. I na toj slabosti mainstream medija, najviše će profitirati baš ti, spomenuti nezavisni mediji i blogovi. Ili bi barem, tako trebalo biti..