Noćas (ili sinoć, ovisi kad čitate) u neki sitni sat, kod mene se uvijek takve stvari događaju u sitni sat, krenuo sam razmišljati o uspješnim blogovima, domaćim i stranim, i onime što ih čini takvima. Zašto su neke blog adrese posjećenije od drugih? Prvo što se dakako nameće kao odgovor jest sadržaj, koji je najvažniji dio bloga i oko kojeg se vrti sve ostalo. Uzmimo za primjer Guy Kawasakija, koji je malo nakon što je krenuo pisati, ušao u Technoratijev Top 100 – rijetko koji poduzetnik izbjegava njegov blog, baš naprotiv. Iako će negodovati na usporedbu s Kawasakijem, i mrak.org je takav blog, koji vjerujem čita dosta poslovnih korisnika, a kako znamo, citiraju ga i političari. S druge strane, imamo pravu hrpetinu blogova za koje nitko ne zna i do kojih ćete doći i s njih otići isti tren. Obzirom da se naš blogerski svijet razlikuje od ostalog, mislim i da su razlozi zašto korisnici dolaze/odlaze sasvim drugačiji, pri čemu ću, za sada, zanemariti cool i slične liste.
Osobno, kada vidim hrpu smileya na blogu ili kursor u obliku, šta ja znam, cvijetka žutog, odustajem. Zamislite da naš ogledni primjerak, Mračni, kritizira rad Sanaderove vlade i između svakih par rečenica pojavljuje se različiti smajli ili dok povlačite kursor preko teksta o pametnoj Toyotinoj proizvodnoj liniji, umjesto miša imate mali autić koji ide brrrm brrrm. Da, malo je neuvjerljivo. Osim ovoga odbija me i nabacan tekst, odnosno onaj bez razmaka između pojedinih dijelova, a ne moram ni pričati kakav je osjećaj kad dođete na blog s crnom pozadinom, na kojoj su žuta slova, ili onaj na kojem je sav sadržaj u iframeu od 1×1 px. Vizualni dojam, barem meni, igra značajnu ulogu na blogu – recimo ovaj koji sam danas spomenuo Kitchen hell me baš privukao fino riješenim dizajnom. Također, važnim mi se čine čitljivi komentari – primjera nečitkih je mnogo, što zbog minijaturnog fonta, a što zbog loše odabranog backgrounda.
Uz ovo, mnogima su iritantni video zapisi i glazba na blogu koji se pokreću čim stignete i ne daju vam mogućnost želite li nešto slušati ili ne. I na borja.org je u ranim danima bilo tako – korisnik bi došao a glazba bi odmah počela svirati; vjerujem da su mnogi korisnici odmah i odlazili zbog toga pa je pametnije ponuditi opciju on/off.
No, kad i sve posložite tako da je čitko i oku ugodno to ne garantira da ćete imati neki mega uspjeh s blogom. U nas, da moram to ipak spomenuti, uspjeh dolazi i nakon što se pojavite na nekoj od blogerskih lista, ali..uvijek ima ali, i ako se nađete na nekoj od njih, ukoliko blog nije kvalitetan, i uspjeh će izostati. (Off topic, nije li Čadež bio na nekoj od lista, gdje je nestao?) Kada sam prije godinu dana radio best of blog izbor do blogova sam dolazio ne toliko preko lista koliko preko komentara – završio bi na nekom blogu, pročitao zanimljivi/zabavni komentar, klik, evo me tamo…Domaća je scena tako, dosta specifična pa su, kako i rekoh, parametri drugačiji. Mene osim dobrog komentara uvijek privuče (na listama i uokolo) dobar naslov bloga. Recimo igra riječi Alef, bet mog života gdje je riječ o starom hebrejskom, a po kabali svako slovo (alef i bet u ovom slučaju) imaju i svoje značenje.
Ponekad ipak, ako dizajn i jest loš, a tekst dobar preći ću preko tih stavki i pročitati, no to je više iznimka nego pravilo. Na inozemnoj sceni, već se napisalo knjiga i knjiga o tome kako imati uspješan blog. Kako savjetuju vani, važne stvari za svakog blogera su Trackback (nisam naletio kod nas), tagovi (zbog lakše navigacije), a kako čitam na BackBonemedia, najčešće greške koje blogeri rade su: Ignoriranje blogrolla, odnosno linkanja drugih blogera koje volite čitat ili su vam tematski slični, nedostatak e-maila, isključivanja komentara, nedostatak RSS-a i rijetki updatei. Ovo potonje i mene smeta, ako se neki blog ne updatea dovoljno često, zaboravim na njega.
Vodeći blogeri u svijetu zastupljeni su na tzv. A-listi (recimo technoratijev top 100), pa nećete promašiti ako u Google upišete A list bloggers – saznati ćete koje su tajne njihova uspjeha, od kojih neke nisu upotrebljive u nas, no neke vrijedi pročitati. U nas pak, još uvijek ostaje pitanje što znači imati uspješan blog (vani se to mjeri posjetom i zaradom), a meni se uz sve to nekako čini da bi dobro došao neki mali Technorati, nezavisan od blogera i servisa, koji će, poput velikog T-ja, složiti relevantnu listu.