Svi smo mi Korisnik

From the archive — originally published in 2003. Preserved in its original form, reflecting the language and context of the time.

Na Internetu (a gdje bi drugdje) postoji site koji se bavi svim onim proizvodima koji se mogu vidjeti na onoj kasnoj noćnoj prodaji, i na pojedinim domaćim kanalima. Namjena je sitea provjeriti točnost onoga što se u takvim TV prodajama tvrdi. Ako "čisti bolje od konkurentskog proizvoda" ono će to pokušati potvrditi ili opovrgnuti.

Meni isto tako dok gledam reklame dođe da kupim taj najbolji prašak na svijetu, koji sad ima posebno nešto što ulazi tamo gdje običan luzerski prašak drugog proizvođača ne svraća pa gotovo nikada. Tko zna, možda je to stvarno "nova tehnologija" koja doista bolje čisti, možda je Taj proizvod za pranje suđa uistinu najbolji od svih. Možda, no primijetite kako je prva pretpostavka da oglašivači ne govore istinu. Naravno to nije uvijek slučaj, no između tolikih laži prava će se istina teško probiti među publiku. U svijetu su s druge strane česti slučajevi da se reklama mora povući jer na ne govori istinu (posljednji slučaj Microsofta u JAR-u, koji je morao povuću reklamu), ili je uvredljiva za publiku (poput jedne od reklama za Playstation2). U oba slučaja reagirali su korisnici. U nas na žalost nešto ovakvo još nije moguće iako mnogi oglasi koje vidimo obmanuju korisnike.

Oglašava se primjerice neki servis/proizvod čija je cijena X kuna, dakle korisnik se navodi na to da će ga usluga koštati X kuna, a zapravo će ga koštati X kuna plus PDV. Ili se s druge strane navodi da ga određena usluga neće koštati ništa, a zapravo ima svoju cijenu. U ovom trenutku korisnik je aposlutno nemoćan po tom pitanju, a oglašivač tu zapravo nije kriv jer ga zakon ne obavezuje da to učini. No, kada i ako se usvoji zakon o zaštiti potrošača promijeniti će se pravila igre. članak 10. točka 1. kaže "Trgovac mora jasno, vidljivo i čitljivo istaknuti iznos maloprodajne cijene proizvoda, usluga koje pruža i rezervnih dijelova koje prodaje s uslugom, te uz cijenu označiti da je cijena u kunama."

Točka 2. nadopunjuje priču:"Maloprodajna cijena proizvoda ili usluge, maloprodajna cijena za jedinicu mjere proizvoda, proizvoda cjeline ili jedne određene količine proizvoda, su konačne cijene za potrošača". I konačno, točka na marketing: "Svako oglašavanje u kojem se spominje maloprodajna cijena proizvoda mora također sadržavati i cijenu kako je definirana člankom 9. stavak 1. ovog zakona". * Kada zakon prođe, oglašivači će po zakonu biti obvezni dati unutar oglasa točnu cijenu proizvoda odnosno servisa. I tada ćemo uzeti "stare" i nove reklame, pa napraviti usporedbu.

Rat u Iraku, bacio je sve ostalo u pozadinu, pa ako vam je promaklo: Kalifornija bi mogla uvesti zakon po kojem će spammera jedan spam koštati 500 US dolara, koji bi mogao odlaziti korisniku koji je spam dobio a osim toga 250 USD otišlo bi u ruke organizacije High Technology Theft Apprehension and Prosecution Program Trust Fund. Bilo bi to revolucionarno, uvesti takav zakon u nas. Svi oni idioti koji nude gigantsku zaradu za samo par minuta, doista bi i ispunili obećanje tako što bi nas olakšali jednog pritiska na tipku delete, psovanja i poslali nam 500 US dolara. I država bi uzela svoje a idioti bi opravdali ovu titulu svakim novim spamom. Ako ništa, mjesečno bi samo od naplate domaćeg spama zarađivao minimalno 30 000 US dolara! Osim toga, ako bi se ista praksa uvela na mobilne uređaje, račun bi bio još deblji. Pošaljete li tekstualnu poruku na 100 000 brojeva mobitela, zakon vas neće tretirati na bilo kakav način jer jednostavno nije definiran. A tu opet, kao u slučaju Microsofta i Playstationa, glavnu riječ imaju korisnici.

Bitno je samo sudjelovati. Dignite stoga svoj glas protiv obmanjivanja, s koje god strane dolazi. Stvari se ne mijenjanju same od sebe, a korisnička inertnost još više odmaže. Informirajte se i djelujte, ako to već ne radite. Jer sve je to tu zbog vas: bez vas, reklame nemaju smisla kao niti institucije kojima ćete se obratiti u "situacijama" poput spomenutih. Istina, zakon još nije definiran, ali postoje zastupnici kojima se možete obratiti. Ne treba izmišljati toplu vodu, dovoljno je pogledati američke filmove i vidjeti kako tamo svaki okrug gnjavi svog senatora određenim problemima koje treba riješiti. A ako ste unutar svoje izborne jedinice nekoga izabrali, onda imate i pravo znati da li vas zastupnik za kojega ste glasali zastupa onako kako je obećao prije izbora i da li "radi za vas". Bottom line cijele priče je da korisnici mogu imati posljednju riječ, samo trebaju izaći iz starog sustava odnosno načina razmišljanja i shvatiti da svi ti o kojima ovise korisnička prava uvelike ovise o samim korisnicima.

* Zakon o zaštiti potrošača, prijedlog izvor: web site Ministarstva gospodarstva (mingo.hr), koje nas je i uputilo detaljnije u problematiku